U prethodnom odeljku već je objašnjena tehnika dugog daha i njena važnost za sviranje na duvačkom instrumentu. Izdržavanje dugih tonova na jedan dah omogućava svesno kontrolisanje potrošnje i štednje vazduha, tj. daha, a u isto vreme i kontrolisanje ujednačenog kvaliteta tona. Isto tako, izdržavanjem dugih tonova jačaju se okolousni mišići i stiče kontrola nad njima. Pri tome se refleksno shvata u kojoj meri njihova aktivnost utiče na kvalitet tona i na njihovu izdržljivost pri dužem sviranju. Način postavljanja usana na usnik i aktivnost svih okolousnih mišića zove se ambažura (od francuskog embouchure, čita se ambušir). Posle izvesnog perioda aktivnog vežbanja pomenuti mišići postaju izdržljiviji, pa se kaže da je svirač u dobroj kondiciji i da mu je ”dobra ambažura”. Iz moje škole |